Prof. dr. Jusuf Ramić

Rođen je 1938. godine u Šeheru, Kalesija kod Tuzle.

Osnovno obrazovanje je završio u rodnome mjestu, a Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1958. godine. Po završetku medrese studirao je pravo u Ljubljani i Beogradu.
U Kairu je 1962. godine upisao Fakultet arapskog jezika na El-Azheru. Na ovom Fakultetu je diplomirao, magistrirao i doktorirao.

Redovni je profesor na Fakultetu islamskih nauka (u mirovini). Angažovan je na predmetu Arapski jezik i književnost. Predaje arapsku književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Prije odlaska na studij u Kairo bio je imam glavne džamije u Čajniču. Po povratku u domovinu 1974. godine počeo je raditi u Islamskoj zajednici, prvo kao šef Kabineta reisu’l-uleme, a onda je 1977. godine postavljen za docenta na predmetu arapski jezik i arapska književnost na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu.
Od Gazi Husrev-begovih institucija koje danas postoje, vakuf, medresa i biblioteka, radio je u dvije posljednje. U biblioteci kao direktor (1982.-1986.) i medresi kao profesor arapskog jezika.

Godine 1983. biran je u vandrednog, a 1989. u redovnog profesora. U ovom periodu biran je za prodekana, a 1990. godine i za dekana ovog Fakulteta. U njegovom mandatu Ministarstvo nauke, kulture i fizičke kulture R BiH aktom od 5. 12. 1991. godine verificiralo je ovaj Fakultet kao visoku obrazovnu instituciju i stavilo je pod ,,kišobran“ Univerziteta u Sarajevu.

Prof. dr. Jusuf Ramić angažiran je i na postdiplomskom studiju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu kao voditelj katedre za Kur’an i kur’anske znanosti. U okviru te katedre izučava se kiraet, tefsir i arapski jezik.

Član i urednik više časopisa  Bio je glavni i odgovorni urednik Preporoda (1975.-1977.), Zbornika radova Islamskog teološkog fakulteta (1990.) i član redakcije Islamske misli od njenog osnivanja 1978. godine pa do gašenja 1992. godine.

Bio je član i redakcije Glasnika VIS-a (1990.-1993.) i Anala Gazi Husrev-begove biblioteke (1976.-1983.), zatim član Komisije za pripremanje i objavljivanje djela iz kulturnog nasljeđa naroda i narodnosti BiH.

Sada je član redakcije Muallima i Priloga za orijentalnu filologiju (POF) Orijentalnog instituta u Sarajevu.

Učešće na naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu  Učestvovao je na međunarodnim skupovima i simpozijima (između ostalih: Alžir u dva navrata 1978. i 1981. godine) i na skupovima u domovini i bližem okruženju (Sarajevo, Skoplje itd.).

Članstvo u zakonodavnim i izvršnim tijelima Islamske zajednice  Svojevremeno je bio član VIS-a i član i potpredsjednik Sabora Islamske zajednice za BiH, Hrvatsku i Sloveniju i predsjednik Privremenog organa Mešihata IZ-e BiH u ratnom periodu (1992.-1993.).
Bio je kandidiran za reisu’l-ulemu na izborima 1991. godine. Njegov Prijedlog programskih usmjerenja Islamske zajednice u mandatnom periodu 1991.-1998. godine objavljen je u Glasniku VIS-a.

U toku rada na Islamskom teološkom fakultetu, danas Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, pisao je, prevodio i objavljivao tekstove iz oblasti tefsira, arapskog jezika i arapske književnosti u raznim našim listovima i časopisima u Preporodu, Glasniku VIS-a, Islamskoj misli, Zborniku radova Fakulteta, Prilozima za orijentalnu filologiju, Muallimu, Elifu, Muhadžiru, Hilalu i kalendaru Takvim.

Objavio je nekoliko knjiga. Ovdje posebno ističemo:
1. “Usretu’l-Muvailihi ve eseruha fi’l-edebi’l-’arebi” (Porodica Muvailihi i njen utjecaj u književnosti). Doktorska disertacija koja je odbranjena na El-Azheru a štampana u Kairu 1980., 1997. godine. Tri štampana primjerka ove disertacije i jedan primjerak u rukopisu pod brojem 0-11431 nalaze se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
Period buđenja arapskog svijeta, odnosno refleksije ovog procesa u kulturnom životu, napose, u književnoj produkciji i publicistici, u posljednje vrijeme, ističe Ismet Kasumović predmet je istraživanja brojnih arapskih i svjetskih istraživača orijentalne kulture. Među takva nastojanja spada i doktorska disertacija Jusufa Ramića posvećena čuvenoj arapskoj porodici El-Muwailihi koja se u kulturnom životu Egipta javlja u drugoj polovini 19. stoljeća zajedno sa prvom generacijom arapskih modernista. U njenom rastu i aktivnostima ogleda se i tok života egipatskog društva ovog perioda odnosno grčevita borba za očuvanje identiteta i kulturnih vrijednosti koje su se našle pod udarom modernizma zapadne provenijencije na čemu će kasnije biti sazdan i suvremeni arabizam.
O ovoj porodici do sada su napisani brojni članci, jedan magistarski rad o životu i književnom djelu Muhammeda el-Muwailihija i niz tekstova u publicističkim i književno historijskim djelima na arapskom jeziku. Pored toga spominju se i u nekim djelima bibliografskog i biobibliografskog karaktera.
Članovi porodice El-Muwailihi imali su, pored ostalog, i reformatorsku ulogu u borbi protiv engleskog kolonijalizma, a zapaženo je i učešće pojedinih njihovih članova u različitim kulturnim inicijativama (osnivanje egipatskog izdavačkog društva El-Me'arif, zaštita arapskog književnog jezika od natruha različitih dijalekata, osnivanje nekih listova i tako dalje). Disertacija se sastoji iz uvoda i sedam poglavlja. U uvodnom dijelu studije autor iznosi motive koji su bili odlučujući da se prihvati zadatka na istraživanju i kritičkom valoriziranju života i djela članova ove porodice. U poglavlju koje slijedi autor ispituje književno djelo trojice istaknutih članova ove porodice: Ibrahima, Muhammeda i Abdusselama Muwailihija, te raspravlja o njihovom doprinosu u lingvistici i borbi za očuvanje književnog arapskog jezika, odnosno, čistote tradicije i književnosti. Nakon toga slijedi rasprava o njihovom doprinosu u oblasti novinarstva. U šestom i sedmom poglavlju disertacija se bavi analizom njihovih književnih djela koja spadaju u djela moderne arapske proze u kojima se zrcali duh narodnog junaka ovoga perioda. (Rec.): Preporod VI/1975., 15, 16 (Favzi Sulejman)., Preporod VI/1975., 16, 13 (Nasrudin Abdulatif)., Prilozi za orijentalnu filologiju (POF) 32-33/1982.-83., 1984., str. 302.-304 (Ismet Kasumović)., Islamska misao VI/1984., 68, 45.-46. (Ismet Kasumović).

2. “Povodi objave Kur’ana” (Sarajevo, 1984., 1990.).

Autor u ovom djelu analizira bitne riječi, pojmove i izraze u povijesti islama i povijesti kur'anske objave. Djelo je zasnovano na autentičnim tradicijskim i povijesnim izvorima islama. U tom smislu su i naglašeni pojedini dijelovi teksta a imaju za cilj da ukažu na presudne elemente pravilnog razumijevanja i tumačenja objavljenog Teksta s obzirom na povode objave Kur'ana.
Djelo se sastoji iz opširog i dobro utemeljenog uvoda u kome se govori o značaju povoda objave u odnosu na pravilno razumijevanje Kur'ana, zatim o predajnoj vrijednosti povoda objave i problemu prioriteta – općenitost teksta ili posebnost povoda, odnosno šta je u shvaćanju kur'anskog teksta prioritetnije: određenost povoda ili opće značenje teksta. U djelu se dalje govori o povodima objave pojedinih kur'anskih ajeta od prve do posljednje kur'anske sure shodno njihovom redoslijedu u Kur'anu.
(Rec.): Islamska misao VI/1984., 66, 46.-47. (Ismet Bušatlić)., Preporod XV/1984., 15-16, 15 (Salih Smajlović)., Preporod XIV/1984., 11, 15 (Ismet Bušatlić)., Glasnik VIS-a XLVIII/1985., 3, 281.-284. (Enes Karić)., Islamska misao VII/1985., 81, 40.-42. (Jusuf Ramić, odgovor na Karićev napis u Glasniku).

3. “Izbor Poslanikovih hutbi” (Sarajevo, 1990., 1994., 2001.).
U djelu su obrađene 33 Poslanikove hutbe. Obrada je obuhvatila: arapski tekst hutbe, prijevod na naš jezik, stepen autentičnosti, biografija prenosioca hutbe i njeni izvori.
U uvodu dat je pregled nastanka i razvoja hutbe od predislamskog doba i ranog islama: karakteristike hutbe u predislamskom dobu, njene osobenosti u islamskom periodu, motivi i teme Poslanikovih hutbi, karakteristike i rječitost Allahova Poslanika, alejhi's-selam.
Izbor Poslanikovih hutbi i Povodi objave Kur’ana prevedeni su i na albanski jezik. Povodi su objavljeni u Skoplju 1990. godine u tiražu od 5.000 primjeraka, a Hutbe u Prizrenu 1991. godine u tiražu od 3.000 primjeraka.

4. Udžbenici arapskog jezika za I, II, III i IV razred osnovne škole u saradnji sa Omerom Nakičevićem i Mesudom Hafizovićem, Sarajevo 1995. godine. Izdavač prva tri udžbenika je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, a četvrtog FIN, Sarajevo, 2001.
Udžbenici su rađeni po najnovijem metodu za one kojima arapski jezik nije maternji jezik. Udžbenici su obogaćeni i likovnim prilozima koji ispunjavaju zahtjeve u pogledu informacione i estetske vrijednosti; oni su funkcionalni i usklađeni sa prirodom nastavnog predmeta i psihofizičkim karakteristikama učenika ovog uzrasta.

5. “Tefsir, tumačenje i razumijevanje Kur’ana”, Tuzla, 1997.
Interpretacija (tefsir) Kur'ana uvijek je bila veoma važna, najplemenitija muslimanska vjerska nauka koja proučava Božiju riječ, njeno značenje, pravilno čitanje i praktičnu primjenu u vidu detaljne egzegeze sa historijskim, teološkim i gramatičkim objašnjenjima svih razina i svakog reda. Koristeći se najčešće lingvističkom metodom tumačenja Kur'ana, autor polazi s područja jezika Kur'ana i njegovu poruku propituje kroz njegov jezik. Autor pored ovoga ima u vidu i druga tumačenja: tradicionalno, racionalno, znanstveno itd. Dok ide od sure do sure, autor posebno detaljno analizira islamske dužnosti i obaveze, islamske i imanske šarte, propituje autentičnost povoda objave itd.
Knjiga je sačinjena od tekstova koji su nastali u jednom slijedu tokom četiri godine. Svi su objavljeni u Preporodu u rubrici Fi zilali'l-Kur'ani koju je svojevremeno pokrenula redakcija ovog lista.

6. “Tefsir, historija i metodologija”, Sarajevo, 2001.

Djelo se sastoji iz dva dijela. Prvi dio govori o Kur'anu i kur'anskim znanostima: definicija i nazivi Kur'ana, razlika između Kur'ana, hadisa i kudsi hadisa, postupnost objave Kur'ana i povijest njegovog bilježenja i sabiranja. Nakon toga djelo se bavi ortografijom i grafikom Kur'ana. Kao prvom naučnom disciplinom vezanom za Kur'an, zatim slijede i druge naučne discipline koje su za predmet svoga proučavanja uzele jedan od aspekata Kur'ana, kao npr. derogirani i derogirajući ajeti u Kur'anu, povodi objave Kur'ana, čitanje (učenje) Kur'ana, mekanska i medinska objava Kur'ana, jezik i stil Kur'ana “gdje je do punog izražaja došlo autorovo precizno poznavanje kur'anskog jezika, posebno kada su u pitanju nekonvencionalne upotrebe jednine, dvojine i množine (uz mnoštvo vrlo korisnih primjera), prijedloga, veznika, glagolskih oblika, te umetnute i pogodbene rečenice.” Drugi dio govori o historiji i metodologiji tefsira: Tefsir u vremenu Poslanika i ashaba, tefsir u vremenu tabi'una i posttabi'una. Tradicionalno tumačenje Kur'ana (Taberi, Ibn Atijja, Ibn Tejmije, Ibn Kesir i dr.). Racionalno tumačenje Kur'ana (Zamahšeri, Fahrudin Er-Razi, Kadi Bejdavi), zatim fikhsko, sufijsko i dogmatsko tumačenje Kur'ana. Savremena kretanja u tumačenju Kur'ana (Alusi, Muhamed Abduhu, Mahmud Šeltut, Aiša Abdurrahman, Sejjid Kutb, Mustafa Mahmud i dr.). Prevođenje Kur'ana, uvod u prevođenje, problemi prevođenja i najvažniji prijevodi Kur'ana na bosanskom jeziku (Čaušević, Đozo, Korkut i Enes Karić).
(Rec.): Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka, br. 7, Sarajevo, 2001. (Ahmet Alibašić); „Oslobođenje“, 4. 10. 2001. KUN (Hajrudin Vrnjak); Novi Muallim, II/2001., br. 6., str. 140. (Hadžem Hajdarević).

7. “Bošnjaci na El-Azheru”, Sarajevo, 1997., 2001.
Autor u ovoj studiji govori o El-Azheru, kao najstarijem sveučilištu u svijetu: dolazak Napoleona Bonaparte i nevolje sa kojima se susreće ovaj univerzitet, otpor francuskoj okupaciji. Reforma univerziteta. Halka – sistem u povijesti islamske edukacije. Rektori El-Azhera.
U drugom dijelu autor govori o Bošnjacima na El-Azheru prije i poslije Prvog svjetskog rata, o Bošnjacima na ovom univerzitetu poslije Drugog svjetskog rata, njihovom ukupnom kulturnom stvaralaštvu na polju epigrafike i kaligrafije, enciklopedistike i bibliografije, islamistike i arabistike, prevodilačke djelatnosti itd.
Na kraju u djelu se nalaze i bio-bibliografski podaci o Bošnjacima svršenicima El-Azhera.

8. “Obzorja arapsko-islamske književnosti”, Sarajevo, 1999.
U djelu se govori o predislamskoj i ranoj islamskoj poeziji kao biserima arapske književnosti. U fokusu su bila najznačajnija imena ovog perioda: Hasan b. Sabit, Ka'b b. Zuhejr, El-Hansa i dr. Djelo tretira i posebnu vrstu arapskog književnog izraza – tzv. mekamati, a potom i islamijati.
Posljednje poglavlje ove knjige Izučavanje arapskog jezika kod nas može se smatrati i svojevrsnim prilogom knjizi, ali i njenim prirodnim sastavnim dijelom budući da ono zahvaća čitav jedan period: od osmanskog do onog poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Detaljnije informacije možete pronaći na: www.fin.ba